Veliko dijete ili informirani kolekcionar?

Ja sam poput većine vas, volim se družiti u prolazu igračaka. Osjećam se lagodno tamo, u svom elementu. Tamo otkrivam sve te novitete zbog kojih još uvijek poželim i čudim se domišljatosti proizvođača na ovom polju koje se neprestano razvija.

Ali primijetio sam i neobičnu reakciju sa svoje strane: Za većinu brendova izgledam kao dijete sa željom da se igram, bavim i oživim ove igračke. Kad stignem ispred LEGO odjela, pogled mi se promijeni. Buljim u svaku kutiju s drugačijim osjećajem, kao da ih različito poštujem, kao da odjednom postajem pažljiviji, zabrinutiji, manje zaigran ...

Ova promjena u stavu uvijek me iznenadi. Volim se igrati sa svojim LEGO-ima, vidjeti mog sina kako sastavlja set, izmišlja brod, protresite kutiju da izmjerite gustinu njegovog sadržaja ... Ali također sam uvijek pažljiviji sa svojim LEGO-ima nego s ostalim igračkama koje naseljavaju sobe moje djece.

Više cijenim nekoliko plastičnih cigli ili mini figura u mojoj kolekciji nego najmlađim figuricama Spider-Mana ili voljenim vrtačama starijih. Čak im je ponekad teško razumjeti poštovanje koje odajem LEGO-ovima u svojoj kolekciji, jer uostalom, oni su za njih samo igračke kao i svaka druga. Teško im je razumjeti zašto mi je stalo do knjižica s uputama ili zašto pazim da ne oštetim kutiju, posebno kada bacam bez kompleksa ambalažu drugih igračaka, ponekad i mnogo skuplju, nakon grozničavog raspakiranja na božićno jutro. ..

Ovo čudno ponašanje mi ne smeta. Ponekad šokira, s obzirom na sve, moju pratnju, ali uvijek nađem valjano objašnjenje koje opravdava moj odnos s LEGO-ima. 

Za razliku od mnogih AFOL-ova danas, ja imam vrlo malo uspomena iz djetinjstva koje uključuju LEGO-ove. Čak i tada je ova igračka već bila vrlo skupa, a kupovina LEGO-a bio je luksuz koji nisu mogli priuštiti svi roditelji. 

AFOL nisam postao iz nostalgije, nemam puno toga da kažem o svom djetinjstvu s LEGO-ima i nisam se osjećao kao da sam doživio Mračno doba, ovaj pad tokom kojeg LEGO fanovi varaju svoju omiljenu igračku.

Sve ovo vjerovatno objašnjava moju trenutnu vezu s LEGO-ima: Neka vrsta dualnosti između želje za igrom i strasti za kolekcionarstvom. Želite znati ovaj ugodan osjećaj boli prstiju koji pate od rukovanja previše ciglama, ali i potražiti starije komplete kako biste upotpunili kolekciju koja već zauzima previše prostora. 

Ne sjećam se da sam kao dijete igrao LEGO, ali sjećao bih se nadoknađivanja izgubljenog vremena kao odrasla osoba.

I ti ? u kakvom ste odnosu sa legoom? Igrači, kolekcionari, dizajneri, nostalgični, koja je vrijednost ovih dijelova plastike u vašim očima?